iskupiti

Serbo-Croatian

Etymology 1

Borrowed from Old Church Slavonic искоупити (iskupiti). By surface analysis, iz- +‎ kúpiti.

Pronunciation
  • IPA(key): /iskǔːpiti/
  • Hyphenation: is‧ku‧pi‧ti

Verb

iskúpiti pf (Cyrillic spelling иску́пити)

  1. (transitive) to ransom, to buy out, to redeem
  2. (reflexive) to atone for something one has done, to redeem oneself
  3. (reflexive, Christianity) to receive forgiveness for one’s sins, to be redeemed
Conjugation
Conjugation of iskupiti
Infinitive: iskupiti Present verbal adverb: — Past verbal adverb: ìskūpīvši Verbal noun: —
Number Singular Plural
Person 1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
Verbal forms ja ti on / ona / ono mi vi oni / one / ona
Present ìskūpīm iskupiš iskupi iskupimo iskupite iskupe
Future Future I iskupit ću1
iskupiću		 iskupit ćeš1
iskupićeš		 iskupit će1
iskupiće		 iskupit ćemo1
iskupićemo		 iskupit ćete1
iskupićete		 iskupit će1
iskupiće
Future II bȕdēm iskupio2 bȕdēš iskupio2 bȕdē iskupio2 bȕdēmo iskupili2 bȕdēte iskupili2 bȕdū iskupili2
Past Perfect iskupio sam2 iskupio si2 iskupio je2 iskupili smo2 iskupili ste2 iskupili su2
Pluperfect3 bȉo sam iskupio2 bȉo si iskupio2 bȉo je iskupio2 bíli smo iskupili2 bíli ste iskupili2 bíli su iskupili2
Aorist iskupih iskupi iskupi iskupismo iskupiste iskupiše
Conditional I iskupio bih2 iskupio bi2 iskupio bi2 iskupili bismo2 iskupili biste2 iskupili bi2
Conditional II4 bȉo bih iskupio2 bȉo bi iskupio2 bȉo bi iskupio2 bíli bismo iskupili2 bíli biste iskupili2 bíli bi iskupili2
Imperative — iskupi — iskupimo iskupite —
Active past participle iskupio m / iskupila f / iskupilo n iskupili m / iskupile f / iskupila n
Passive past participle ìskūpljen m / iskupljena f / iskupljeno n iskupljeni m / iskupljene f / iskupljena n
1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.

4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
  *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

References
  • “iskupiti” in Hrvatski jezični portal
  • Pero Budmani, editor (1887-1891), “iskúpiti”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎ (in Serbo-Croatian), volume 3, Zagreb: JAZU, page 905

Etymology 2

iz- +‎ kȕpiti.

Pronunciation
  • IPA(key): /ǐskupiti/
  • Hyphenation: is‧ku‧pi‧ti

Verb

ìskupiti pf (Cyrillic spelling ѝскупити)

  1. (transitive) to gather, to collect [since the 16th century]
    • a. 1823, “Banović Strainja”, in Vuk Stefanović Karadžić, editor, Narodne srpske pjesme‎, volume 2, Leipzig: Breitkopf & Härtel, published 1823, page 120:
      Што је земље те облада царе,
      Сву је Турску силу подигао,
      У Косово поље искупио, […]
      Što je zemlje te oblada care,
      Svu je Tursku silu podigao,
      U Kosovo polje iskupio, […]
      As for the lands that the emperor has conquered,
      he raised their entire Turkish force,
      gathered them in Kosovo Field, […]
  2. (reflexive) to gather together, to assemble
Conjugation
Conjugation of iskupiti
Infinitive: iskupiti Present verbal adverb: iskupeći Past verbal adverb: — Verbal noun: iskupljenje
Number Singular Plural
Person 1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
Verbal forms ja ti on / ona / ono mi vi oni / one / ona
Present iskupim iskupiš iskupi iskupimo iskupite iskupe
Future Future I iskupit ću1
iskupiću		 iskupit ćeš1
iskupićeš		 iskupit će1
iskupiće		 iskupit ćemo1
iskupićemo		 iskupit ćete1
iskupićete		 iskupit će1
iskupiće
Future II bȕdēm iskupio2 bȕdēš iskupio2 bȕdē iskupio2 bȕdēmo iskupili2 bȕdēte iskupili2 bȕdū iskupili2
Past Perfect iskupio sam2 iskupio si2 iskupio je2 iskupili smo2 iskupili ste2 iskupili su2
Pluperfect3 bȉo sam iskupio2 bȉo si iskupio2 bȉo je iskupio2 bíli smo iskupili2 bíli ste iskupili2 bíli su iskupili2
Imperfect iskupljah iskupljaše iskupljaše iskupljasmo iskupljaste iskupljahu
Conditional I iskupio bih2 iskupio bi2 iskupio bi2 iskupili bismo2 iskupili biste2 iskupili bi2
Conditional II4 bȉo bih iskupio2 bȉo bi iskupio2 bȉo bi iskupio2 bíli bismo iskupili2 bíli biste iskupili2 bíli bi iskupili2
Imperative — iskupi — iskupimo iskupite —
Active past participle iskupio m / iskupila f / iskupilo n iskupili m / iskupile f / iskupila n
Passive past participle iskupljen m / iskupljena f / iskupljeno n iskupljeni m / iskupljene f / iskupljena n
1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.

4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
  *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

References
  • “iskupiti” in Hrvatski jezični portal
  • Pero Budmani, editor (1887-1891), “ìskupiti”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎ (in Serbo-Croatian), volume 3, Zagreb: JAZU, page 906
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.